{"id":49772,"date":"2018-05-07T08:13:17","date_gmt":"2018-05-07T08:13:17","guid":{"rendered":"https:\/\/www.humanitas.net\/?post_type=wiki&p=49772"},"modified":"2018-05-07T08:13:34","modified_gmt":"2018-05-07T08:13:34","slug":"zeludac","status":"publish","type":"wiki","link":"https:\/\/www.humanitas.net\/sr\/wiki\/anatomija\/zeludac\/","title":{"rendered":"\u017deludac"},"content":{"rendered":"
\u017deludac je organ u koji se hrana nakon \u017evakanja u ustima i gutanja doprema putem jednjaka. U \u017eelucu po\u010dinje proces varenja koje je mogu\u0107e zahvaljuju\u0107i enzimima koji se lu\u010de kontrakcijom samog \u017eeluca. Hrana se zatim prosle\u0111uje u creva gde se proces varenja nastavlja, i gde se odvija asporpcija hranljivih materija iz hrane koja je uneta u organizam.<\/p>\n
<\/p>\n
\u017deludac je organ koji je sme\u0161ten u gornjem levom delu trbu\u0161ne \u0161upljine. Sa anatomske ta\u010dke gledi\u0161ta mo\u017ee da se smatra kesastim pro\u0161irenjem digestivnog trakta. \u017deludac je direktno povezan sa jednjakom (odakle hrana dolazi u \u017eeludac nakon \u0161to pro\u0111e kroz donji sfinkter jednjaka) kao i sa dvanaestopala\u010dnim crevom od koga je odvojen pilorusom, mi\u0161i\u0107nim zaliskom \u010dije otvaranje i zatvaranje reguli\u0161e pra\u017enjenje \u017eeluca.<\/p>\n
<\/p>\n
Sa du\u017einom od oko 25-28 cm i \u0161irinom od oko 10-12 cm, \u017eeludac je rezilijentne strukture i mo\u017ee da varira u veli\u010dini i obliku, zavisno od hrane koja se u njemu nalazi. Ovo je mogu\u0107e zahvaljuju\u0107i naborima u njegovim zidovima koji se raste\u017eu i tako pove\u0107avaju njegovu veli\u010dinu, pa \u017eeludac mo\u017ee da dostigne zapreminu od oko 1000 do 1500ml.<\/p>\n
<\/p>\n
\u017deluda\u010dni zid sa\u010dinjen je iz tri sloja: \u017eeluda\u010dne sluzoko\u017ee, mi\u0161i\u0107nog sloja i serozne membrane. \u017deluda\u010dna sluzoko\u017ea predstavlja unutra\u0161nji sloj \u017eeluca koja lu\u010di sokove varenja i stvara specifi\u010dnu kiselu sredinu \u017eeluca, a lu\u010di i gustu sluz kojom \u017eeludac sebe \u0161titi od samosvarivanja. Ovaj sloj mo\u017ee dalje da se podeli na slede\u0107a tri sloja: mukozni (epitelni sloj koji obla\u017ee unutra\u0161nji zid \u017eeluca), muskularni (sloj malih gustih mi\u0161i\u0107nih vlakana) i submukozni sloj (vezivno tkivo inervisano crevnim nervnim sistemom ).Mi\u0161i\u0107ni sloj sa\u010dinjen je od kontrahuju\u0107ih mi\u0161i\u0107a koji omogu\u0107avaju da se hrana pome\u0161a; ovaj sloj se tako\u0111e mo\u017ee podeliti na tri manja sloja: longitudinalni, cirkularni i kosi. Kona\u010dno, poslednji, spolja\u0161nji sloj naziva se serozna membrana i obmotava \u010ditav \u017eeludac.<\/p>\n
<\/p>\n
Karakteristike ovih slojeva umnogome variraju zavisno od mesta na \u017eelucu na kome se nalaze. Sam \u017eeludac mo\u017ee se podeliti na nekoliko delova: dno \u017eeluca (gornji deo), telo (centralni deo koji slu\u017ei za skladi\u0161tenje hrane koja se proguta), i izlaznog dela (koje odgovara delu neposredno pre sfinktera koji odvaja \u017eeludac od dvanaestopala\u010dnog creva). Kanal koji je jednjak spojen sa \u017eelucom naziva se ulazni deo ili kardija, dok se mesto gde se \u017eeludac spaja sa dvanaestopala\u010dnim crevom naziva pilorus. Gornja zona naziva se mala krivina \u017eeluca, dok se donja zona naziva velika krivina \u017eeluca.<\/p>\n
<\/p>\n
\u017dlezde koje lu\u010de \u017eeluda\u010dnu kiselinu nalaze se u mukoznom sloju fundusa i tela \u017eeluca, dok prepilorusne \u017elezde lu\u010de sluz koja \u0161titi unutra\u0161nji zid \u017eeluca od procesa varenja. Cirkularni sloj mi\u0161i\u0107a nalazi se po prelasku iz jednjaka u \u017eeludac, ali ga nema u fundusu \u017eeluca. Nasuprot tome, njegova debljina se pove\u0107ava kod pilorusa. Kosi sloj, me\u0111utim, prisutan je na donjoj strani i kod male krivine, dok nestaje u pravcu pilorusa.<\/p>\n
<\/p>\n
Glavna funkcija \u017eeluca jeste da dozvoli hrani da pre\u0111e u creva, ali i da se zapo\u010dne proces varenja. Sokovi za varenje i enzimi otpo\u010dinju proces varenja masti i proteina njihovim razlagajnem na njihova polazna jedinjenja (masne kiseline i aminokiseline). Varenje ugljenih hidrata je u \u017eelucu ograni\u010deno zbog prevelike kiselosti sredine u njemu. Tako\u0111e, \u017eeludac je u stanju da direktno apsorbuje jedinjenja poput vode i alkohola.<\/p>\n
<\/p>\n
Funkcija varenja olak\u0161ana je kontrakcijama \u017eeluda\u010dnih mi\u0161i\u0107a kojima se me\u0161a sadr\u017eaj \u017eeluca.\u00a0 Na ovaj na\u010din, telu je potrebno maksimum pet sati da svari \u010dvrstu hranu koja je putem jednjaka do\u0161la u \u017eeludac, svode\u0107i je na polute\u010dnu supstancu zvanu kiseli himus koja se dalje \u0161alje u crevo preko pilorusa koji se odmah zatvara i spre\u010dava povra\u0107aj himusa u \u017eeludac.<\/p>\n
<\/p>\n
Proces varenja omogu\u0107en je od strane \u017eeluda\u010dnih \u017elezdi koje lu\u010de tri najosnovnije komponente \u017eeluda\u010dnog soka: pepsinogeni enzim koji se zatim pretvara u pepsin i koji je zadu\u017een za razlaganje proteina na aminokiseline. Druga je hlorovodoni\u010dna kiselina, za koju je neophodan pepsin kako bi obavljala svoju funkciju. I kona\u010dno unutra\u0161nji faktor koji proizvode \u017eeluda\u010dne \u017elezde, a koji je odgovoran za apsorpciju vitamina B12 i gvo\u017e\u0111a u crevima.<\/p>\n","protected":false},"author":11,"featured_media":0,"template":"","wiki-categories":[1666],"wiki-types":[],"yoast_head":"\n